Els Quatre Gats ( "The Four Cats") is a café in Barcelona, Catalonia, Spain that famously became a popular meeting place for famous artists throughout the modernist period in Catalonia. The café opened on June 12, 1897 in the famous Casa Martí, and served as a hostel, bar and cabaret until it eventually became a central meeting point for Barcelona’s most prominent modernist figures, such as Pablo Picasso and Ramon Casas I Carbó. The bar closed due to financial difficulties in June 1903, but was reopened and eventually restored to its original condition in 1989. www.airbnb.com.au/c/danielt182
This story starts in Paris at the end of the 19th century.
Pere Romeu worked as an entertainments presenter and waiter in the cabaret Le Chat Noir.
Seduced by this environment, he decided to create a similar restaurant in Barcelona.
It had to be like a tavern: cheap food and piano music.
Some friends backed him up financially, among other, Ramon Casas and Santiago Rusiñol.
Els Quatre Gats opened on June 12th 1897 in the Montsió Street in a building designed by the architect Puig i Cadafalch. It drew attention because it was unusual, refined and artistic details combined with objects could be seen as characteristic of a traditional hostel. It was a little more than an «imitation of Le Chat noir» as Rubén Darío, one of the first distinguished visitors, said; otherwise it would not have become a legendary place.
Everyone that came to Barcelona visited the place; the long list would be endless.
As we have have done.
They expected a different thing, not just a good food. As Rusiñol said, what was essential was «the food of the spirit». This was also the intention of Pere Romeu, who sat with his customers and presided over social gatherings in which «the world was fixed». Shows of Chinese shadows and of marionettes were also made and, to announce them, Ramon Casas painted posters following the fashion of the time.
In 1899, at age 17, Picasso started to frequent the place and carried out his first exhibition in the big room. Also he made the poster that was used as a title page of the menu of the house.
Musicians like Isaac Albéniz and his friends Enric Granados and Lluís Millet also visited the 4 Gats, as well as architects like Gaudí and draughtsmen like Ricard Opisso. The streets of Barcelona came off impregnated with the Bohemia that they left and the aroma of those that changed impressions about the future of their time can still be breathed today.
Those first years, the most luminous and expressive, have come off retained on the tables and are now hanged on the walls.
They are all there: Picasso, Casas, Opisso, Nonell, Rusiñol…; they certify what happened during those years in which the artistic feeling of Barcelona and that of a place full of inspiration vibrated. But Pere Romeu was an idealist and not a businessman. It seems that if anybody did not have money to pay, Pere Romeu did not take the charge into account nor should the guest wash the dishes. Moreover, those that paid did it at a much reduced price.
Keeping this every day there was less income and more debts accumulated.
In June 1903, he closed the brewery that he had opened with so much enthusiasm in 1897.
The closing left everyone from Barcelona surprised. Pere Romeu dedicated himself to other activities like motoring, but he continued being poor until his death in 1908, from tuberculosis. His friend, Santiago Rusiñol wrote: «that picturesque place, full of dreams, which frightened the artisan; those pictures on the walls that the girls of the house could not go to see because they liked them too much; that smoke of pipes that made the parishioners of the house drunk of ideas; friend, who you deserve you it, sleep in peace. You had only made the good, and you do not have sorrow of leaving! Yes, we will miss you, and in you we will miss a period in the one that the fantasy made us live».
Afterwards, the premises became the headquarters of the house of the artistic circle of Sant Lluc, until 1936, when the Spanish Civil War changed everything. Many years had to pass before Els Quatre Gats went out of its lethargy and its path started again. At the end of the 70s, three gastronomic businessmen: Pere Moto, Ricard Alsina and Ana Verdaguer, got associated, with new proposals for the cultural environment of Barcelona, for opening its doors again. In 1989 the employer Josep Mª Ferré, with renewed enthusiasm, started to manage the restaurant and the «Casa Martí», where it is placed, was restored in 1991 within the framework of the campaign «Barcelona posa’t guapa». At present, personalities of all areas.
Malo ću vam pobliže pokušati približiti Barcelonu kao drevni mediteranskom gradu s bogatom pomorskom prošlošću. I naš nedavni dvosatni posjet Pomorskom muzeju i njegove zbirke kao svjedočenje o nasljeđu višestoljetne aktivnosti pomoraca. O samom Muzeju nisam uspio pronaći puno podataka (čak nema puno ni u vodiču Turističke zajednice a koji je i više nego opširan, Barcelona Turisme , visitbarcelona.com ). Svakako najzanimljivijie nam je bilo pogledati i obići repliku galije Juan Austrijski, u prirodnoj veličini (katalonska galera), koja je sudjelovala u pobjedonosnoj Bitci kod Lepanta 1571. godine. Kao i posebnu izložbu o slavnom Titanicu no o tome ću u odvojenom nastavku.
Barcelona
Malo o Barceloni za početak. Barcelona je pomorska luka i glavni grad autonomne provincije Katalonije unutar Španjolske. Smještena je na sjevernoistočnom dijelu zemlje, 150 km južno od granice s Francuskom.
To je španjolska glavna luka i važno trgovačko središte. Grad je smješten na blagoj padini okrenutoj jugoistočno prema Mediteranu i pruža se prema plodnoj dolini između rijeke Llobregat i suhog korita rijeke Besòs.
Zbog okruženosti brdima (na jugu brežuljak Monjuich, a na sjeverozapadu Tibidabo) Barcelona ima blagu klimu i minimalnu onečišćenost zraka. Ekonomske aktivnosti temelje se na industriji (automobilska, kemijska, tekstilna), pomorstvu i turizmu. Više od stotine redovitih brodskih linija povezuje grad s drugim svjetskim lukama. U starom vijeku Barcelona je pripadala Hispaniji criterior. Tijekom Drugoga punskog rata osvojili su je Rimljani i postaje Colonia Iulia Faventia Augusta Pija.
U kasnoj antici prevlast u regiji preuzimaju Goti, a 713. godine Barcelona pripada Arapima.
Već u 10. stoljeću imala je veliku trgovačku važnost. U daljnjem razvoju tijekom stoljeća sve više postaje najživlji europski trgovački grad i bila je poveznica s Orijentom i Mediteranom.
U 17. stoljeću prisilno je priključena španjolskoj kraljevini. Od 1809. do 1814. nalazila se pod francuskom okupacijom. Građanski ratovi u prvoj polovici 19. stoljeća privremeno su ometali razvoj grada, koji se nakon toga ponovno brzo izdignuo do zamjetne razine. Okosnicu staroga grada čini Rambla, serija prostranih, trorednih ulica koje vode sjeverno do trgovačkog središta Plaza de Cataluňa i južno do Paseo Máritimo, prema moru. Prema sjeveru je novi grad, nazvan Ensanche, što u prijevodu znači - proširenje. Najstariji dio grada sagrađen je na brdu Mount Taber, a neki dijelovi rimskih zidina još se vide. Preciozna gotička zdanja koja su sačuvana do danas, uključujući katedralu (sagrađenu između 1289. i do kasnoga 15. stoljeća) i baziliku iz šestog stoljeća, te crkvu Santa Maria del Mar, čine povijesnu arhitektonsku baštinu zamjetne vrijednosti. Kraljevske i biskupske palače čuvaju arhive grada i aragonske krune. Važniji su spomenici Barcelone šezdeset metara visok stup podignut u čast Kristoforu Kolumbu i nedovršena Katedrala Svete Obitelji (Sagrada Familia), rad priznatoga katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, kojoj je gradnja počela 1882. godine. Iako još nije dovršena, dominira prostorom svojim visokim spiralnim vrhovima. Jezik kojim se govori je katalonski, i ima dugu književnu tradiciju duboko urezanu u političku, socijalnu i kulturnu povijest katalonskoga prostora. Sveučilište u Barceloni osnovano je 1450. godine. U njegovu sklopu poznata je Sveučilišna knjižnica s više tisuća naslova relevantnih za sve grane kulture, znanosti i umjetnosti. Važniji su muzeji Muzej katalonske umjetnosti, Muzej moderne umjetnosti, Muzej Picasso i Pomorski muzej. Ovim ću se osvrtom ograničiti na opis našega dvosatnoga boravka u Pomorskom muzeju, jednomu od najljepših svjetskih pomorskih muzeja na svijetu.
Maritime Museum Pomorski muzej smješten je u prostoru nazvanome Drassanes Reals, bivšemu brodogradilištu katalonsko- -aragonske monarhije, sagrađenomu između 1283. i 1328. u gotičkom slogu. Utemeljenje Pomorskog muzeja posljedica je osnivanja Junta de Patronat de ľInstitut Nàutic de la Mediterrània (Odbor Uprave Mediteranskog nautičkog instituta) iz 1929., koji već 1931. inicira utemeljenje Pomorskog muzeja i specijalizirane knjižnice.
Međutim, prostor gotičkoga zdanja kraljevskog brodogradilišta, koji je bila zauzela vojska, a u kojemu je trebao djelovati muzej, morao se za stalno isprazniti 1935. godine. Izbijanjem Građanskoga rata, osnivanje je Muzeja pospješeno.
U kolovozu 1936. nakon raspuštanja Junta de Patronat de ľINM, skrb o osnivanju Pomorskog muzeja preuzeo je Generalitat de Catalunya pa je službeno otvoren već 23. listopada 1936. Međutim, inauguracija je uslijedila tek 18. siječnja 1941. kad je Museu Marítim de Barcelona započeo djelovati, pod upravom Diputació de Barcelona. Od tada, a to je više od 75 godina, ovaj muzej promovira pomorsku kulturu, čuvajući znatnu skupinu zbirka koje ju oslikavaju i olakšavaju razumjeti okolnosti nastanka i samu prirodu nacionalne pomorske povijesti. Svakako srce ovoga muzeja čine zbirke replika srednjovjekovnih plovila, nautičkih instrumenata, zavjetnih slika, pomorskih slika, drvenih likova s brodskih pramaca i pomorskih karata. Između ostaloga tu su replike kraljevske galije Juan Austrijski i Magellanova broda Santa Marìa de la Victoria, kojim je on prvi put oplovio svijet (1519.-1522.), te škune Santa Eulàlia iz 1918. godine. Ostale su replike različitih vrsta: brodograđevni modeli, modeli s pola trupa, modeli replika brodova za potrebe izobrazbe u nautičkim školama, zavjetni darovi i modeli brodova rađeni u vlastitoj muzejskoj radionici. Vrlo velika preciznost nacrta i mukotrpan način proizvodnje čini te modele povijesno i umjetnički vrlo vrijednima.
Posebno treba istaknuti model iz 18-og stoljeća, ratnoga broda s 80 topova. Taj je model sagrađen u Havani oko 1740. i služio je za konstrukciju 8 ratnih brodova s topovima za Španjolsku kraljevsku Armadu između 1749. i 1798. godine. Većina modela predstavlja jedrenjake građene tijekom 19. stoljeća u brodogradilištima na katalonskoj obali. Modeli brodova iz nautičkih škola upotrebljavaju se u izobrazbi jedrenja i manevriranja. Takvi modeli imaju specifične karakteristike, kao što je činjenica da im je trup ravna dna. K tome njihovi jarboli i križevi vrlo su točni u tehničkom pogledu radi obrazovnih ciljeva. Ti modeli dolaze iz najprestižnijih nautičkih škola na katalonskoj obali: Escola de Nàutica Barcelona (utemeljena 1769.), zatim Arenys de Mar, Vilassar de Mar, Matarò el Masnou. Većina ih je ustanovljena tijekom 18. stoljeća kao posljedica širenja prekomorske plovidbe zbog razgranate trgovine s Amerikom. Tu su najvažniji jedrenjaci 18-og i 19-og stoljeća kojima su se koristili i trgovci i Armada, uključujući ratne brodove, fregate, korvete, brikove itd. Ima i modela brodarskih kompanija napravljenih tijekom konstrukcije pripadajućeg broda ili odmah nakon nje. Glavna im je svrha predstaviti brodove brodarskih kompanija poradi njihove promocije. Replike proizvedene u vlastitoj muzejskoj radionici rezultat su intenzivnoga povijesnog istraživanja i timskog rada muzejskih djelatnika sa striktno tehničkim kriterijima. Od velike je važnosti uz već spomenuto kraljevska galija Juan Austrijski, zatim replike triju Kolumbovih brodova i model grčkog broda Kyrenia, sagrađen skupa s Texan Institutom nautičke arheologije, koji se bavi spašavanjem podrtina iz mediteranskih voda. Od znatne važnosti su arheološko brodograđevni modeli poput katalonskog broda iz 15. stoljeća (izveden na temelju modela broda Coco Matarò) i modeli srednjovjekovnih brodova Culip VI. i Sorres X., oba reprodukcije temeljene na iskopinama s katalonske obale (prvi na Cap de Creus, a drugi na Llobregat delti), no ipak je riječ o hipotetičkim rekonstrukcijama odnosnih plovila. Replika kraljevske galije Juan Austrijski Prije opisa replike kraljevske galije koja, onako precizno izvedena, neprijeporno ostavlja snažan dojam, prisjetimo se povijesti ove vrste plovila koja se uz energiju vjetra za plovidbu koristila i veslima. Još su Egipćani, Krećani i Feničani, pa i drugi drevni narodi, gradili takve brodove i koristili se njima za rat i za trgovinu. Egipćani su imali tzv. biremu (dva reda veslača), a Grci su razvili triremu (tri reda veslača).
Više je tehnika korišteno da bi se dobile što bolje karakteristike tog plovila u ratne svrhe. U rimsko doba počele su se razlikovati ratne od trgovačkih galija. I vikinški brodovi bile su zapravo galije s do 10 vesala i četvrtastim jedrom, a bile su sposobne nositi 50 do 60 ljudi. Bizant, Venecija, Genova i druge srednjovjekovne pomorske sile gradile su različite vrste galija. U 13. stoljeću talijanske galije trgovale su s Flandrijom i Engleskom, i plovile su sjeverozapadnom obalom Afrike.
Zabilježeno je da su 1291. dvije genovske galije izgubljene tražile rutu do Indije oko zapadnoafričke obale. Pojava latinskoga jedra i kormila učinili su galiju plovilom nepraktičnim za trgovinu, ali zbog manevra s pomoću vesala zadržala je važnost tijekom 16. stoljeća, a posebno u Bitki kod Lepanta. Posljednja značajna uloga galije bila je prijevoz osuđenika tijekom 18. stoljeća.
Središnjim prostorom ovoga muzeja dominira baš replika kraljevske galije Juan Austrijski.
A sagrađena je u radionicama Muzeja da bi se obilježilo četvrto stoljeće Bitke kod Lepanta. Brod je plovio pod zastavom Svete lige ( koja je uključivala Španjolsku, Republiku Veneciju, Papinsku državu i Maltu; one su pobijedile tursku mornaricu kod Lepanta 7. listopada 1571.).
Galija je duga 60 m i široka 6,2 m, ima 59 vesala, a posadu čini i 236 veslača, koji se izmjenjuju u veslanju. Opremljena je s 2 jarbola - glavnim jarbolom visine od 22 m i prednjim od 15 m te latinskim jedrima površine od 691 m. 2
Na samoj replici postavljeni su zasloni u boji na kojima se može pratiti desetminutna trodimenzionalna audio- vizualna prezentacija načina veslanja. Neodjeveni veslači vezani su lancima za klupe po četvorica. Smatra se da su to većinom bili turski robovi, zatvorenici, ali neki od njih i dragovoljci.
Posebnu dojmljivost na posjetitelje ostavlja vanjska umjetnička dekoracija galije, rad najpriznatijih umjetnika Sevilje toga doba.
Juan de Mallara, humanist i konzul španjolskog dvora, bio je odgovoran za dizajn i dekoraciju, izbor tema i ikonografiju. Ostavio je detaljnu dokumentaciju, na temelju koje je bilo moguće reproducirati te elemente na replici. Različiti uresi na krmi kulminacija su ukupnoga dekorativnog rada. Skulpture i slike na oplati replike izradili su Juan Bautista Vázquez i Benvenuto Tortello, a prikazuju mitološke figure i scene katoličke simbolike: Vjeru, Nadu i Milosrđe.
Na ovomu mjestu i uz ovaj eksponat zanimljivo je svakako spomenuti da su veze naših hrvatskih pomoraca i slavne španjolske Armade bile vrlo čvrste.
Naime, povijest nam kazuje da su u Bitki kod Lepanta sudjelovali i Hrvati,i to na strani udruženih kršćanskih snaga protiv Otomanskog Carstva radi dobivanja prevlasti nad Ciprom, tadašnjim venecijanskim otokom, pa i cijelim Mediteranom.
Snage sultana Selima II. prodrle su na Cipar 1570., nakon čega su Venecijanci formirali alijansu s papom Pijom V. i Filipom II. Španjolskim.
Filip je poslao polubrata Don Juana Austrijskog da bude zapovjednikom udruženih snaga.
Dok su se saveznici skupljali kod Messine (Sicilija), Turci su zauzeli Nikoziju, zaposjeli Famagustu i ušli u Jadransko more, a glavnina se flote usidrila u zaljevu Patras pored Lepanta (danas Navpaktos, Grčka). Sveta liga s više od 200 brodova isplovila je put Krfa 15. rujna.
Dana 7. listopada ona napada otomansku flotu, kojom su zapovijedali Ali Paša Muhammad Saulak (guverner Aleksandrije) i Uluj Ali (zapovjednik Alžira).
Nakon četverosatne bitke saveznici su pobijedili zarobivši 117 galija i tisuće ljudi.
Iako od male praktične važnosti, jer je Venecija na kraju prepustila Cipar Turcima 1573., bitka je imala velik utjecaj na podizanje morala u kršćanskoj Europi i na odnos pomorskih snaga na Mediteranu. Odjeke je našla ta blistava pobjeda u djelima slikarskih majstora Tiziana, Tintoretta i Veronezea. Jedna od zasigurno nama manje poznatih zanimljivosti je da je 2005./06., na inicijativu entuzijasta iz veleposlanstva Grčke u Hrvatskoj i hrvatskog veleposlanika u Grčkoj, postavljena je spomen-ploča u Navpaktosu Hrvatima izginulima u bitki, gdje je sudjelovalo osam komunalnih galija s: Hvara, Cresa, Krka i Raba, Zadra, Šibenika, Trogira i Kotora.
Tu je bila i jedna galija iz Kopra. Istrani su sudjelovali u posadama španjolskih galija jer su tad bili pod vlašću španjolskih Habsburgovaca.
Od 15 tisuća poginulih na strani Svete lige najmanje su 3 tisuće bili hrvatski vojnici i mornari. I Dubrovnik je također sudjelovao u bitkci, ali se to ne ističe zbog deklarirane neutralnosti i dobrih veza s Turcima, koje su bile od koristi kršćanskoj Europi.
Više od 20 dubrovačkih transportnih brodova bilo je na raspolaganju; uvjet je bio da Španjolci objave kako su ih zaplijenili u španjolskim lukama. Hrvati su dakle i ovdije kao i kroz cijelu svoju posvijest opet hrabro, junački i spremno prihvatili sudjelovanje u tom znamenitom okršaju. Svakako je i za napomenuti da se kod nas na Hvaru čuva Zvir-pulena s hvarsko-viške galije koja je preživjela bitku, a u Trogiru pijetao–pulena koju su Trogirani donijeli kao trofej iz te bitke. I slavni Španjolac, književnik Miguel de Cervantes Saavedra, autor Don Quijotea, otac modernoga romana, tada dvadesetogodišnjak, bio je sudionikom te bitke, bio je ranjen i izgubio je ruku. U spomen na bitku koja je zaustavila širenje Otomanskog Carstva u Europu, od tada se u cijelom kršćanskom svijetu na Mediteranu 7. listopada slavi Kraljica Svete Krunice ili Gospa od Ružarija. Da je saveznička flota bila pobijeđena, više ne bi bilo flote koja bi se mogla suprotstaviti Turskoj, a tijek bi povijesti za nas bio zasigurno drukčiji. Zbirka navigacijskih instrumenata Drugu važnu muzejsku zbirku čine navigacijski instrumenti iz svih razdoblja plovidbe. Oni su služili za izračunavanje zemljopisne širine (cross-staff i kvadranti), a temeljeni su na refleksiji svjetla i s pomoću njih su se određivale visine nebeskih tijela (oktanti i sekstanti).
U zbirku su uključena i različita sredstva za izračunavanja vremena, kao pomorski kronometar, kojim se određivala točna longituda, i druge sprave za opservaciju, kao što su stakla za velike udaljenosti ili instrumenti za mjerenje morske dubine (dubinomjer). Ova se zbirka uglavnom sastoji od predmeta proizvedenih u 18., 19. i 20. stoljeću, uglavnom iz starih nautičkih škola, ali su neki i iz zbirka potomaka katalonskih mornara i pomoraca, koji su ih donirali muzeju. Zbirka zavjetnih darova Muzej ima vrijednu zbirku pomoračkih zavjetnih slika.
Čini je velik broj rukom rađenih malih slika koje prikazuju razlog nastajanja (nezgode na brodu, brodolome itd.) i nose ime svetaca kojima su posvećene.
Uz slike su i brodski modeli, često ugrubo napravljeni, ali koji pokazuju da su ih oblikovali obrtnici uz poznavanje relevantnog broda i pomorskoga svijeta. Preuzeti su iz kapelica smještenih uzduž katalonske obale i nazvani su po različitim svecima vrlo štovanih u zajednicama koje su bile uključene u pomorske aktivnosti. Većina muzejskih izložaka nastala je za vrijeme Španjolskoga građanskog rata, kad je Servei de Patrimoni (Služba zaštite kulturnog nasljeđa) Generalitat de Catalunya obavio važnu promidžbu zaštite i prosljeđivanje predmeta u institucije kulture koje su u stanju jamčiti njihovo očuvanje i konzervaciju.
Zavjetni su darovi za dokumentarnu informaciju izvori iz prve ruke o životu i radu pomoraca i ribara. Zavjetne slike i predmeti pričaju nam o velikim i malim plovilima kojih u sadašnjosti više nema, a krasila su luke mnoga stoljeća. Slikanje takvih brodova u scenama prikazanima na zavjetnim slikama ili njihovo predstavljanje u obliku modela jedina je sačuvana slika negdašnjih vremena. Muzejska zbirka slika Uprkos dogogodišnjoj pomorskoj tradiciji Španjolske, more nije bilo osnovna tema španjolskih slikara donedavno. Za razliku od anglosaksonske ili nizozemske kulture, španjolski su umjetnici time zaokupljeni tek u 19. stoljeću, ali taj žanr ni tad nije preuzeo vodeću ulogu. Uprkos tomu, priznati slikari rado su prikazivali more, pomorske aktivnosti i brodove. Kombinirajući umjetničke i dokumentarne vrijednosti naslikanih sadržaja, takve slike čine velik dio muzejske slikarske zbirke, koja uključuje radove J. Llaveriasa, R. Martì Alsine, M. Urgella, D. Baixerasa i ostalih. Muzejsku kolekciju čine i specijalizirane zbirke umjetnina, među kojima su najvažniji radovi Josepa Pinede, A. Jacobsena i F. Hernándeza Monja. Zbirka drvenih glava / pulena na brodskom pramcu Drvene glave / pulene u muzejskoj zbirci su uglavnom iz 19. stoljeća, a resile su pramce katalonskih jedrenjaka. Svi su artefakti prošli teška vremena, koja su narušila njihov fizički izgled, no sačuvani su kao dio povijesti. Jedna od najpoznatijih sačuvanih primjeraka je tzv. Negre de la Riba (crni čovjek od Ribe), figura ratnika iz domaćeg plemena koje je naseljavalo prostor Velikih jezera u Sjevernoj Americi. Pulena se upotrebljavala kao sredstvo privlačenja kupaca u pomorskoj trgovini na Ribi u predjelu Barceloneta, odakle se izvodi ime. Ostali vrijedni izlošci uključuju ninot (muška lutka), koji predstavlja učenika iz pomorske škole, a proveo je mnoge godine na pročelju taverne u Barceloni, i Blancu Auroru (Bijela Aurora), žensku figuru, zapravo lik kćeri vlasnika korvete istoga imena, a koja je plovila Mediteranom i drugim morima tijekom 19. stoljeća. Zbirka nautičke kartografije Središte te impresivne zbirke čini jedanaest nautičkih karata i atlasa koje su napravili vodeći predstavnici škole Escola Cartogràfica Mallorquina (Kartografska škola Majorce) u razdoblju između 15. i 17. stoljeća. Škola je bila središte kartografske aktivnosti pod okriljem aragonske krune, i prednjačila je u pokretu koji je dao poticaj uporabi kompasa. Podržavana od monarhije, djelatnost te škole koincidira s aragonskom i katalonskom ekspanzijom na Mediteranu. Portolani koje je napravio kartograf Gabrile de Vallseca biseri su kolekcije, datirane 1439. - jedna su od najvažnijih jedinica u muzejskoj zbirci i, neprijeporno, najznačajniji primjerci srednjovjekovne nautičke povijesti sačuvane u Španjolskoj. Zbirka je kompletirana arhivom od 2.000 tiskanih dokumenata (pomorskih karata i atlasa) iz 18., 19. i 20. stoljeća, koji opisuju obale svih dijelova svijeta. Škuna Santa Eulàlia, Santa Eulàlia Schooner Vrijedna muzejska jedinica je škuna Santa Eulàlia, s imenom zaštitnice Barcelone, a koja se slavi 12. veljače. Trenutačno je usidrena u staroj luci, otvorena svaki dan za posjetitelje osim kad odlazi na more kao ambasador muzeja, grada i države.
Riječ je o škuni s tri jarbola, a koja se pri porinuću nazivala Carmen Flores. Porinuta je u siječnju 1918. u brodogradilištu Astilleros Marí u gradu Torrevieja, Alicante. Bila je aktivna gotovo 80 godina, za koje je vrijeme prošla različite preinake i mijenjala ime.
Od 1928. do 1975. kao motorni brod plovila je pod imenom Puerto de Palma i Cala San Vicenç. Od 1975. do 2000., kad je nazvana Sayremar Uno, bila je pomoćni brod za podmorska istraživanja. Tu zadaću izvršavala je do 1997., kad ju je Muzej nabavio na aukciji. Ime Santa Eulàlia dobila je 2001. godine. Nosivost broda (maksimalno natovarenoga) iznosi 190 tona, u deplasmanu 215 tona. Bruto tonaža je 156 tona (neto 116 tona). Ukupna je duljina 34,6 m (47 m). Duljina između perpendikulara iznosi 29,3 m, maksimalna širina 8,5 m, a dubina 3,8 m. Maksimalan je gaz 4,05 m. Ukupna površina 12 jedara iznosi 526,4 m2. Visina jarbola iznad palube je 27 m. Škunu danas pokreće stroj Volvo Penta od 367 CV (291,9) kW. Na brodu je šest članova posade (kapetan i pet mornara). Škuna može primiti do 12 ljudi. Prikupivši sve vrste povijesnih i tehničkih informacija koje su pružile vrlo točnu originalnu sliku broda, restauratorski i rekonstrukcijski rad počeo je 1988., slijedeći načela očuvanja tradicije kad god je to bilo moguće. Određeni dijelovi, kao što su jarboli, križevi i opute, morali su se ponovno izraditi. Nakon opsežne rekonstrukcije, Santa Eulàlia postao je muzejski brod uključen u raznovrsne obrazovne, pedagoške i civilne aktivnosti. Druge zbirke brodova Muzej ima zbirku i originalnih trgovačkih brodova te brodova za rekreaciju većinom s katalonske obale. To su plovila kakvih danas više nema, i zato su dragocjeni svjedoci brodograđevnih tehnika, materijala i specifičnih karakteristika brodova iz prošlosti.
Kategorizirani su kao ribarski brodovi - Caro Papet, linijski brod - Madrona, šambek - Maria del Carmen, koća - Joven Ramòn itd., ili kao plovila za zabavu: katamaran 254, šalupa Toňete itd. Zbirka također uključuje i neke modernije brodove (kao što je Leteći Holandez), koji omogućuju usporedbu s brodovima iz prošlosti.
Neki su brodovi dio stalne izložbe, dok su drugi u procesu restauracije ili su pohranjeni u skladištu čekajući trenutak da budu pokazani javnosti. Slučaj peljarskog broda Ollux je jedinstven izuzetak. Iako se sad upravo restaurira, plovi kao sastavnica promidžbenih aktivnosti Muzeja skupa sa škunom Santa Eulàlia.
Vrijedne su spomena također i mnoge muzejske kolekcije oružja, novčića i medalja, maraka i skulptura, oruđa i drugih artefakata što ilustriraju specifične aspekte pomorske tradicije ovoga kraja.
I na kraju svakako treba reći da Barcelona, kao mediteranska luka i glavni grad provincije Katalonije, ima bogatu pomorsku povijest koja se može razabrati i razgledanjem sjajnih zbirka Pomorskoga muzeja, jednoga od najljepših na svijetu. Smješten je u gotičkom zdanju izgrađenomu za vrijeme katalonsko-aragonske monarhije.
Taj muzej u dragulju arhitekture čuva bisere pomorske tradicije kraja koji je pomorskom djelatnošću zadužio europsku i svjetsku povijest.
Zato pri putovanju po mediteranskim gradovima i istraživanju kulturnih, književnih, povijesnih, lingvističkih, pomorskih i umjetničkih veza među njima, treba posjetiti Barcelonu i njezin Pomorski muzej; more je nekad kao i danas snažna spona narodima Mediterana, ali i ostalim pomorskim nacijama svijeta.
Svakako posjetite.
Just book and go!!
Kao naše odredište za ovoljetnu dozu avanture i upoznavanja nečeg novog odabrali smo Barcelonu u Španjolskoj, koja zaista nije daleko od nas – nalazi se na samo dva sata leta od Zagreba, a mnogi koji ga opisuju kao jedan od najljepših gradova na svijetu i zaista pri tome nimalo ne pretjeruju.
Mi smo ovog puta odabrali putovanje busom jer je u programu putovanja i posjet srednjevjekovnoj utvrdi Carcassonne, više na linku: https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/08/carcassone.html i Azurnoj obali. Je to malo duže putovanje od prvobitno planiranoga sa avionom ali se ima i što vidjeti, pa pokoji ukočeni vrat za dobiveno i ne smeta previše. Mada nije ni toga bilo zahvaljujući krajnje profesionalnim i obzirnim vozačima Saši i Željku. Za ulaznice i prioritetne ulaze u Berceloni kliknite na link: https://www.tiqets.com/en/barcelona-c66342?partner=dnevniksaputovanja+ O samom gradu i osnovne podatke sam našao u vodiču Turističke zajednice a koji je i više nego opširan, Barcelona Turisme -visitbarcelona.com ,a u koje me je uputio njihov ljubazni djelatnik Montse Planas.
Barcelona kao glavni grad španjolske pokrajine Katalonije odiše bogatom kulturom i nasljeđem ovog starog i poznatog europskog naroda, koji već dugo teži osamostaljenju svoje zemlje od same Španjolske, ali povijesne okolnosti tome do sad još nisu bile naklonjene te je Katalonija danas još uvijek samo jedna od španjolskih pokrajina. Kada dođete u Barcelonu prvo što ćete primijetiti su katalonske zastave koje su na gotovo svakom prozoru.Što me je zapravo fasciniralo. Crveno žuta zastava sa zvijezdom na svakom prozoru jasno vam daje do znanja da se nalazite u pokrajini koja se zove Katalonija i koja se u svojem Autonomnom statutu deklarira kao “nacija”. U Kataloniji živi više od 7 milijuna stanovnika, službeni jezik je katalonski, a Ustav Španjolske joj priznaje i jamči pravo na autonomiju. Imaju i svog predsjednika.Nedavno je držan i neobvezujući referendum o neovisnosti na koji je izašlo gotovo dva milijuna građana Katalonije. Oko 85% njih glasovalo je za samostalnost. Međutim, iako ovaj referendum nije imao nikakvog značaja (jer ga vlada Španjolske ne priznaje) ipak je pokazao koliko Katalonci žele samostalnost i odcjepljenje od Španjolske. Nakon našeg posjeta se odzijao i novi referendum koji smo i sami vidjeli kako je završio,hmm ili nije? Još! Imali smo priliku razgovarati s jednom Katalonkom u središnjem uredu Turističke zajednice Barcelone a koja želi odcjepljenje i koja nam je rekla da, kada putuje negdje, uvijek kaže da je iz Katalonije, nikada da je iz Španjolske. I ako netko ne zna gdje je Katalonija i pita je je li to u Italiji, ona odgovori da u Italiji je. Radije će reći da je iz Italije, nego spomenuti da je iz Španjolske. Sve me je to podsjetilo nekako na nas sa početka priče o našoj samostalnosti iz devedesetih. Ja sam puno puta bio Slovenac ne Slavonac ali dobro bilo je prohvatljivo,hehe.. Svakako sam kupio jednu malu Katalonsku zastavu neka se nađe. Ponuda smještaja u Barceloni Barcelona je i velika luka, prometno čvorište, gospodarsko i kulturno središte, a zbog blizine afričkog kontinenta, predstavlja i svojevrsna vrata Europe – to je odredište kamo dolaze i gdje se susreću i isprepliću najrazličitije kulture i utjecaji, ljudi iz cijeloga svijeta. A kao turistička luka trenutno je najveća i prima najveći broj turističkih cruisera koji dakako voze turiste u svakodnevni obilazak ovoga preljepoga grada.
Prvi pogled na Barcelonu i Kataloniju prilikom spuštanja u sa autobusom bio je i više nego očaravajući – kilometri i kilometri pješčanih plaža protežu se duž obale s obje strane grada, a na njegovoj sjevernoj strani zelene se planinski obronci, brežuljci i polja koja okružuju grad. Mi smo se popeli na Montjuic,brdo koje priča svoju priču.
Naš hotel nalazio se 15 km od središta, u gradskom predgrađu Barbera del Valles, koje je odlično povezano sa svim dijelovima grada javnim prometom, autobusnim i metro linijama, što nam je omogućilo da lako i brzo stignemo na sva mjesta koja smo željele posjetiti. Ako planirate posjetiti Barcelonu, korisno je znati da je najpovoljnija vozna karta koja se može koristiti i u metrou i za gradske autobuse karnet za deset vožnji kojem je cijena 10 eura, a može se koristiti interpersonalno, tj. jedan karnet vrijedi za više osoba. No pošto smo bili u drugoj zoni platili smo 19,96 EU.
Jeftinija opcija je kupovina 2,3,4 dnevne turističke karte Hola BON a na svim manje više postajama podzemne željeznice.Trenutna cijena je 13,50 EU.No svakako izračunajte prije da li postoji potreba i koliko će te zapravo se voziti i šetati po Barceloni.Jer grad se ipak upoznaje šetajući.
A za slučaj potrebe, u nedostatku odgovarajućih javnih linija, u Barceloni je za prijevoz lako dostupan i vrlo praktičan također i taxi, karakterističnih crno-žutih boja, i ne preskupih cijena, otprilike kao što su i kod nas u Hrvatskoj. Također se može koristiti i mobilna aplikacija MyTaxi slična Uberu koji tamo ne radi. S obzirom da smo na raspolaganju imali samo tri dana, odlučili smo a nakon što sam kontaktirao ured Turističke zajednice http://www.barcelonaturisme.com/wv3/en/ u Barceloni dobio akreditaciju i ulaze u muzeje,da ćemo Barceloni razgledati nekoliko njenih najvažnijih znamenitosti, te što više doživjeti atmosferu samoga grada.
U samoj špici glavne turističke sezone to i nije baš lako jer je Barcelona u kolovozu svakodnevno okupirana stotinama tisuća turista iz svih dijelova svijeta, tako da smo vrlo brzo zaključili kako sljedeći posjet moramo obavezno planirati u neko drugo doba godine. Ovo nam je zapravo više kao nekakva izvidnica bila. K tome je drugog dana našeg boravka Barcelonu je iznenada zahvatio nenadani i vrlo podmukli teroristički napad na La Rambli gdje je poginulo 13 ljudi,mahom turista kao i mi i ranjeno preko 100,koji ne samo što je djelomično omeo naše razgledanje grada, već je izazvao i kaos u životu grada uopće – nenaviklog na takve pojave.
Pošto se je na La Rambli odvijala mala drama, talačka kriza u nekakvom Turskom restoranu i kasnije potraga za glavnoosumljičenima te je Barcelona taj 17.08.2017.bila pod blokadom snaga sigurnosti. No ipak je nekako uspio se izvući iz policijskog obruga te u predgrađu Barcelone oteti automobil i ubiti vlasnika,dan poslije je i on likvidiran u policijskoj akciji.
Tako su se poremetile linije javnog prijevoza,Metro je stao,busevi su vozili sa malo ograničenim redom vožnje te je došlo je do kašnjenja i otkazivanja nekih linija, izgubio se na kratko TV signal,no na sreću jer ipak živimo u digitalno doba GSM signal je bio postojan,heheh. A što je nama značilo dotok svježih informacija i komunikaciju sa svijetom i ponajviše komunikaciju sa Hrvatskom…. Moram reći da naše vozače Sašu i Željka ništa nije omelo i odradili su krajnje profesionalan posao i odveli nas do Hotela bez ikakvih problema i većih stajanja.Zapravo da nisam pratio Twitter i Web portale o Terorističkom napadu ne bih ni pomislio da je nekakva drama. Ponuda smještaja u Barceloni Svakako treba pohvaliti Google Maps koji je odmah zatvorio područje oko Ramble kao nesigurno, aplikaciju City Maper ,koju koristim na putovanjima za javni prijevoz,koja je odmah izdala obavjesti o napadu i linijama koje voze i ne voze. Svakako može nestati i el. energije i tv signala i čega sve ne ali bez GSM a smo kao bez ruku i nogu. No nakon nekoliko sati i smirivanja situacije učinilo nam se da je sve to najmanje smetala samim turistima koji su usprkos terorističkom napadu većinom nastavili neumorno tumarati gradom, prema svojim planiranim programima.
No izgubili smo popodne od 16.40 kada smo bili na La Rambli i kupovali lepeze,sreća pomjerili smo se prema Kolumbovom spomeniku u periodu kada je počeo od Katalunjskog trga svoj smrtni pohod sa kombijem La Ramblom sve nekih 600 tinjak metara do nešto malo ispod tržnice štob rekli Katalonci Mercat de Sant Josep de la Boqueria ili ti po naški Bokerija. Sreća je bila na našoj strani no moglo je biti i drugačije.
Spomenuh Katalonjski trg ili po Katalonskom Plaça Catalunya jedan je od glavnih i svakako najpoznatijih trgova u Barceloni. Osim velikih robnih kuća i brojnih dućana, ovdje se nalazi i najveća stanica gradskog metroa gdje se križa čak pet linija, od ukupno devet gradskih i dvije prigradske koliko ih ima podzemna željeznica u Barceloni,jednom smo i mi doši u grad. Također kreće i zanimljiva turistička ruta Hop-on-Hop-off Busa,čije on line karte možete kupiti na linku: https://www.tiqets.com/en/barcelona-c66342/hop-on-hop-off-bus-barcelona-p974325?partner=dnevniksaputovanja+
Ono što ga čini tako zanimljivim je tunel ispod površine mora dug 80 metara, i dok njim prolazite, morski psi plivaju direktno iznad vas. O tome ću poslije.
Svaki posjetitelj Barcelone najbolje će doživjeti atmosferu grada upravo ako prošeće ovim dijelom grada gdje će naći brojne restorane i suvenirnice,koje smo dakako pohodili i odakle može nastaviti razgledanje grada u bilo kojem od smjerova jer La Rambla prolazi samim njegovim središtem – može se reći da svi putevi vode ili na La Ramblu ili iz nje.
Ramblom svakako treba prošetati, ali naš je dojam da najzanimljiviji dio ovog dijela grada ipak nije sama ta glavna ulica, već brojne živopisne uličice s njene lijeve i desne strane, ali za čije razgledanje i upoznavanje treba malo više vremena nego što smo ga mi ovaj put imali, tako da smo ta vrata uspjele ovaj put tek samo malo odškrinuti i svakako će mo ozbiljnije iz “prečešljati” u nekom novom slijedećem putovanju jer Barcelona to jednostavno traži od vas. Pararelno uz La Ramblu smješten je najstariji,meni svakako i najzanimljiviji gotički dio Barcelone, Barri Gotic, s građevinama iz 14. i 15. stoljeća.
Ovdje se nalazi poznata katedrala(na trgu ispred sam skoro ostao kraći za sadržaj novčanika,zato jako ali jako pazite) i najstarija crkva, Santa Maria del Pi.
A sa brojnim živopisnim kamenitim uličicama, romantičnim malim trgovima s fontanama i palačama ukrašenim balkonima i oslikanim fasadama, ovo je uistinu meni najšarmantniji dio Barcelone.
Kroz Barri Goric prošetali smo zadnjeg dana našeg boravka u Barceloni, u Petak, bilo je značajno manje turista i općenito manje gužve, što je bilo pravo olakšanje u odnosu na prethodna dva dana kad je probijanje kroz gužvu i čekanje u redovima bilo stalna pojava. Razlog je zasigurno bio spomenuti teroristički napad dan prije na La Rambli.
Žao mi je što smo propustili šetnju nedjeljom jer se ovdje redovito održavaju zanimljivi sajmovi antikviteta, numizmatike, okupljaju se slikari i glazbenici, živo je i zabavno. Baš ono što čovjeka može bar nakratko usrećiti. Zanimlivost za Nadjelju je da a pogotovo mali dućani, knjižare i slično, pa čak i veliki trgovački centri u Barceloni ne rade, čak npr. niti IKEA, inače smještena u L’Hospitaletu, jer se nedjeljom strogo poštuje dan za odmor, a lokalno stanovništvo nastoji taj dan provesti s obitelji, kod kuće ili na plaži, u bavljenju sportom i sličnom. Mogli bih mi tu malo i nešto naučiti od Katalonaca,zapravo od Španjolaca jelte. Zato ako vam je posjeti i Nedjeljom kalkulirajte svakako da se u turističkim dijelovima grada mogu naći otvoreni samo neki, upravo turistima namijenjeni muzeji, dućani sa suvenirima i pojedini restorani, a također treba imati na umu da je gradski prijevoz nedjeljom sveden na mimimum, tj. neke linije uopće ne voze, a neke su vrlo prorijeđene. Ponuda smještaja u Barceloni Nadalje, ono po čemu je Barcelona najviše poznata su svakako maestralna djela umjetnika Antonija Gaudija. Nitko kao Gaudi nije uspio utjecati na arhitekturu i ostaviti toliko tragova u nekom gradu kao što je to učinio on a vidi se skoro svugdje po gradu. Iako je za života bio nepopularan( a koji je velikan bio popularan?) i tragično je okončao svoj život (udario ga je tramvaj, a prema lokalnim pričama taksist ga nije htio odvesti odmah u bolnicu jer je mislio da mu Gaudi ne će moći platiti vožnju,ima i priča kako nije poslije kada su ga našli u nekoj lošoj bolnici htio se premjestiti u onu za “dobrostojeće”,eh ti umjetnici). Gaudijeva djela svakog će zadiviti i ostaviti bez daha.
Sagrada Familija, crkva sv. Obitelji, gradi se još od davne 1882. godine. On line ulaznicu za Sagrada Familiju možete kupiti na liknu: https://www.tiqets.com/en/barcelona-c66342/sagrada-familia-fast-track-p918256?partner=dnevniksaputovanja+ Gaudi je bio svjestan da ne će doživjeti završetak crkve te je pri tom izjavio: “Nema razloga žaliti što ne ću dovršiti crkvu. Ja ću ostarjeti, ali drugi će doći nakon mene. Ono što se uvijek treba očuvati jest duh (ovoga) djela, a njegov život treba ovisiti o nadolazećim naraštajima i u čijim će se životima utjelovljavati.” Tako se ona gradi i dalje, a po najnovijim procjenama i najavama trebala bi biti završena 2026. godine. Što će značiti da se Sagrada Familija gradi 144 godine. Mada iskreno mislim da se to neće ni tada dogoditi. Od 18 planiranih tornjeva, 12 namijenjenih za apostole, 4 za evanđeliste, a po jedan za Isusa Krista i Majku Božju do sada je završeno 8 tornjeva.
Možete se popeti i na dva tornja s kojih se vidi cijela Barcelona. Svakako preporučam ukoliko ćete ići u Barcelonu da vam Sagrada Familija bude nezaobilazno odredište. Iako je ulaznica u prosjeku 20 eura za ulazak u crkvu i posjet tornjevima mislim da se isplati. I da, ukoliko želite izbjeći čekanje u redu i po nekoliko sati na plus 30 stupnjeva kupite ulaznice kako sam i napisao i online,link je gore u tekstu.Svakako će te uštedjeti vrijeme i živce i moći ćete nesmetano uživati u obilasku ove veličanstvene crkve. Na žalost, nismo stigli ući u samu crkvu, nisu ni redovi za ulazak problem( imamo Barcelona Press card) a u ovo doba godine jako veliki, čeka se i po dva sata.Problem je promjena plana i programa nakon napada. No svakako i sam pogled na zgradu izvana jasno daje do znanja da se radi o monumentalnom i originalnom djelu, jedinstvenom u svijetu. Svakako je ulaz u slijedećem posjetu na prvom mjestu. No, ako i nismo uspjeli ući u baziliku, ipak smo u blizini uspjeli popiti odličnu kavu u obližnjem kafiću Picasso, s čije terase smo mogle nesmetano još nekoliko minuta više uživati u pogledu na crkvu i njene znamenite ukrašene tornjeve. Pa tako iz Picasso kafića smo krenuli prema Picasso muzeju.
Čuveni katalonski arhitekt Antoni Gaudi koji je živio i stvarao u Barceloni krajem 19. i početkom 20. stoljeća zaslužan je u velikoj mjeri za današnji izgled Barcelone jer je projektirao i izgradio brojne znamenite secesijske zgrade takozvane “Gaudijeve zgrade“, od kojih je UNESCO čak 8 prograsio svjetskom baštinom.
Park je dobio ime po Eusebi Güell-u, koji je bio Gaudijev mentor i financijer. Nalazi se na brdu Carmel en Gracia sa kojeg je predivan pogled na grad.
Dio parka je slobodan za razgled, a za dio koji obuhvaća Gaudijeve zgrade potrebna je ulaznica. S obzirom da se radi o ograničenom prostoru, u park se svakog sata propuštaju samo brojčano strogo određene skupine posjetilja.
Stoga su velike kolovoške turističke gužve ovdje došle do izražaja – duge redovi za ulazak u park i iscrpljujuće čekanje u redu na vrelom suncu sigurno bi bilo bolje izbjeći, ali to je moguće jedino ako se u Barcelonu dođe u neko drugo doba godine….
Iako je do prije godinu dana ulaz u park bio besplatan, zbog ogromnog broja turista i prilike da još više zarade od turizma, danas se ulaz u park naplaćuje 7 eura.Može se i on line kupiti link sam stavio.
Također savjet, ukoliko želite izbjeći gužve i čekanja u redu, kupite kako rekoh ulaznice putem interneta ali onda za određeno vrijeme tijekom dana,jer tada ulazite točno kako ste si planirali.Mi smo ušli u park sa Barcelona press karticom bez problema i imali smo i što vidjeti.No o tome ću opširnije poslije.
Na ulazu u dio parka koji se naplaćuje najprije ćete vidjeti gušterovu fontanu koja je napravljena od različitih šarenih komadića keramike u obliku mozaika što je također jedan od najpoznatijih simbola Barcelone, pa kažu da, ako dotaknete Gaudijevog guštera od pločica u parku Güell, sigurno ćete se vratiti u Barcelonu.I sad pogodite je sm li dotaknuo guštera?
U samom parku ostat ćete sigurno zadivljeni kada vidite jednu od najduljih klupa na svijetu, zmijoliku klupu s koje se vidi ostatak parka,duga 120 metara ukrašena mozaikom od pločica, kao i Sala de les cent columnes - terasa u okviru parka sa kolumnama i divnim ukrasima od pločica. Tu su i nimalo nezanimljive dvije bajkovite kuće 'Ivica i Marica'. Te svakako sa uzvisine pogled na cijelu Barcelonu. Park je zaista čaroban i osjećate se kao da ste u nekom drugom svijetu, u bajci.
Osim brojnih turista koji se slikaju, dive i uživaju u parku zanimljivo je bilo vidjeti i učenike koji su došli sa svojim učiteljima te su našli svoje mjestu u parku i slikali. Ono što ja osobno rijetko vidim kod nas u obrazovnom sustavu. No to smo mi, treba nas izmisliti ako nema nas negdje.
Park Güell je zaista mjesto koje inspirira i koje treba posjetiti i po nekoliko puta jer je nekako magično i bajkovito. Na Plaça Espanyi smještene su još neke najpoznatije turističke znamenitosti grada – na primjer, čuvene čarobne fontane, koje svake večeri pružaju nezaboravan doživljaj plesa vode uz glazbu i boje. Rijeke ljudi, tisuće turista, slijevaju se svake večeri na ovaj trg kako bi po zalasku sunca uživali u predstavi čarobnih fontana.Na žalost mi ih nismo uspijeli vidjeti jer je proglašena trodnevna žalost u Španjolskoj nakon terorističkog napada.No svakako još jedna atrakcija za pogledati i doživjeti slijedeći puta. Ponuda smještaja u Barceloni Na trgu se nalazi i poznata Arena – nekadašnje poprište borbi s bikovima, koje je danas preuređeno u veliki trgovački centar s brojnim restoranima, s obzirom da su borbe s bikovima u Barceloni i cijeloj Kataloniji već odavno zabranjene. Za navijače nogometnog kluba Barcelona,imamo i mi takve, ali i za sve ljubitelje nogometa i sporta uopće, obavezno je u Barceloni posjetiti stadion Camp Nou. Više na linku : https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/11/fc-barcelona.html
Najveći stadion u Europi, sa 100.000 mjesta. U sklopu stadiona nalazi se i muzej FC Barcelone, sa svim brojnim trofejima koje je Barça osvojila. Pokali La Lige, Lige šampiona, Kupa kralja, Svjetskog kupa, Europskog i Španjolskog super kupa – za 6 osvojenih titula u samo jednoj sezoni … zajedno sa svih pet Messijevih zlatnih lopti – zaista su nešto što se može vidjeti samo ovdje, na Camp Nou.
Svakako poseban je doživljaj bio ući na tribine stadiona, doživjeti pogled sa samog njegovog vrha, iz prostora novinarskih kabina, proći tunelom kroz kojeg igrači izlaze na teren dobro ne možda meni ali Bruni skvakako jeste. …
Na žalost, nije nam bilo moguće sići na sam travnjak, jer su pojačali sigurnosni nadzor u cijelom gradu, tako da su terenom kojim inače vladaju najbolji nogometaši na svijetu – Messi, Pique, Iniesta, Suarez, Neymar(do neki dan), naš Rakitić i drugi – baš toga dana okupirali policajci i osiguranje.
S obzirom da su u punom jeku pripreme za izgradnju novog stadiona FC Barcelone, lijepo je znati da smo imali priliku posjetiti Camp Nou dok je on još uvijek aktualno mjesto na kojem se i danas gradi bogata povijest Barçe, za koju se ne kaže bez razloga da je više od kluba, simbol svoga grada i svoje zemlje Katalonije.
Uz njene ljude i bogatu kulturu, arhitektura Barcelone sigurno je ono što je čini posebnom u odnosu na druge gradove. Prekrasne zgrade, maštovitih fasada s romantičnim balkonima, obavezno s puno cvijeća i brižno njegovanog zelenila, kako na prozorima i balkonima, tako i duž ulica i trgova, zaštitni su znak Barcelone.Stvarno nešto predivno i svakako za vidjeti.
Ali, i noviji dijelovi grada također obiluju zgradama – ljepoticama, a za cijeli grad specifično je što se nastoji prilagoditi i urediti i uskladiti s potrebama ljudi, njegovih stanovnika i posjetitelja – široke ulice i pješačke te biciklističke staze, lijepo uređeni brojni parkovi, odlično povezan i dostupan gradski promet, gradski bicikli… Svakako oduševljava što su gradski drvoredi oblikovani tako da se rezanjem malih bočnih grančica potiče rast stabla u visinu, i da se krošnje obrezuju na način da se samo proređuju, tj. da se uvijek ostavlja nekoliko glavnih, nosećih grana, a ne da se kod orezivanja poreže cijela krošnja, a ostavi samo deblo, kojem onda treba jako puno vremena da ponovo potjera grane i formira novu krošnju. Na taj način i vrlo mlada stabla, s naizgled nejakim, ali već dosta visokim deblima, imaju lijepo razgranate krošnje, koje iako nisu guste, svojim lišćem već mogu dati itekako potreban i ugodan hlad prolaznicima i pješacima.
Drvoredi se zato obavezno sade uz nogostupe i pješačke prolaze, upravo tamo gdje su najpotrebniji, a također i oko novih zgrada, stambenih i poslovnih – zapravo se ne može vidjeti da oko bilo koje zgrade nije posađeno lijepo zelenilo, koje se i uredno održava i njeguje, te dodatno čini Barcelonu gradom uređenim baš po mjeri stanovnika. Osim navedenih turističkih atrakcija,koje smo posjetili svakako preporučam da posjetite i predivni park Ciutadellu, prošetate se četvrtima El Born,shopping ulicom Portal de l’Angel, Passeigom de Gracia, vidite predivnu zgradu bolnice, pogledate utakmicu Barcelone, a ako ste sreće možda i El Clásico,kad ste već tamo i onda sa fanatičnim navijačima Barce proslavite pobjedu dkaako na Katalunjskom trgu,to je navodno za sve ljubitelje nogometa nešto ono,nešto. A, ako poželite cijelu Barcelonu vidjeti „na dlanu“ onda svakako posjetite brdo Tibidabo s kojeg se pruža predivan pogled,nismo bili ali slijedeći puta sigurno idemo. A osim toga možete uživati u zabavnom parku i brojnim atrakcijama koje se turistima nude. Što se tiče cijena u Barceloni, one se ne razlikuju puno od ostatka Španjolske. Prosječan meni možete naći u restoranu po cijeni od 10 eura, ali savjetujem da prije toga svakako provjerite radno vrijeme. U Barceloni su dosta čudna radna vremena. Pa tako neki dućani i restorani rade do 14h, pa onda od 17h, neki tek od 14h, dok drugi otvaraju samo navečer. Može vam se lako dogoditi, kao što je nama, da smo nakon posjeta pomorskom muzeju došli u pizzeriju koja je radila do podne, pa tek je onda otvarala ponovo u 19 sati. Ili kada smo htjeli na burito u jedan restoran u blizini plaže, provjerile smo na internetu radno vrijeme kako se opet ne bi zeznuli.Iako je pisalo da s radom počinju u podne, otvorili su tek u 1 sat. Nikada ne možete znati kada što radi, unatoč činjenici da milijuni turista posjećuju Barcelonu i da bi svoja radna vremena trebali prilagoditi njima. Jer zatvoren restoran automatski znači manju zaradu, naročito ako je na frekventnom mjestu (kao što je bilo u našem slučaju, u blizini La Ramble). Ali, Španjolcima je kultura i tradicija prije svega. Siesta i fiesta pa tek onda sve drugo. Na kraju, savjetujem vam da, ukoliko planirate negdje putovati, a još niste odlučili gdje, svakako posjetite Barcelonu. Grad koji svakog oduševljava i grad u koji ćete se uvijek rado vraćati. Mjesto koje svakako vrijedi posjetiti i vratiti se opet jer na žalost nismo imali baš “tajming” ali i ono malo vremena bilo je i više nego zanimljivo i zasigurno bogato iskustvo. A svakako bih vam to preporučio u kombinaciji sa voditeljicom putovanja Dubravkom Brandić i svakako vozačima Sašom i Željkom. Jer Barcelona je mjesto na koje se svakako vrijedi vratiti i po nekoliko puta. A o Barceloninim znamenitostima(Gaudijeve kuće,Sagrada Familia,Akvarium) i Muzejima (Pomorski,Egipatski,Povijesni,Etnografski) koje smo posjetili u nastavku koji slijedi uskoro.