Dvorac Balmoral (Balmoral Castle) je škotska rezidencija kraljevske obitelji još od kako ga je princ Albert kupio za kraljicu Viktoriju 1852. godine. Nakon smrti kraljice, cijelo Balmoral imanje je pripalo  kralju Edwardu VII, a zatim i svakom od njegovih nasljednika. Zbog njegove veličine i ljepote, Viktorija ga je zvala “ovaj divan raj.”

Balmoral se nalazi na sjeveroistoku Škotske, nedaleko od grada Aberdina. Imanje je prvobitno pripadalo Robertu II od Škotske koji je ovdje imao lovački dom, a prvu kuću na imanju izgradio je Sir William Drummond 1390. godine. Nekoliko generacija poslije, jedna po jedna građevina je dodavana sve dok se konačno nije izgradio i toranj koji je upotpunio izgled dvorca. Od tada, Balmoral je promijenio nekoliko vlasnika sve dok konačno nije pripao Sir Robertu Gordonu koji je 1830. godine napravio velike izmjene koje su ostale do današnjeg dana.

Preporučujemo i ostale dvorce iz serijala “Najljepši dvorci svijeta”

Nakon što je princ Albert kupio dvorac za kraljicu Viktoriju 1852. godine, on se značajno i proširio – dodane su još neke strukture, a oko dvorca su uređeni prekrasni vrtovi. Za razliku od većine službenih rezidencija – on nije u vlasništvu Krune, već je i dalje u privatnom vlasništvu nasljednika kralja Edwarda VII.

Imanje, vrtovi i dvorana dvorca su otvoreni za posjetitelje od početka aprila pa sve do kraja jula svake godine. Balmoral Estate danas i dalje služi kao odmaralište za Kraljicu, ali i kao nekretnina čiji je cilj zašita okoliša, kao i doprinos lokalnoj ekonomiji.

Alcázar de Segovia (Alcázar od Segovie) je bajkoviti srednjovjekovni dvorac koji se nalazi u starom španjolskom gradu Segovia, nastalom još u 2. stoljeću prije nove ere.

Alcázar je, poput mnogih dvoraca u Španjolskoj, prvobitno izgrađen kao arapska utvrda, a podignut je na ostacima rimskih utvrda. Prvi put je spomenut 1120. godine, oko 32. godine nakon što su kršćani zauzeli grad Segoviu. Dvorac je kasnije služio kao kraljevska palača, državni zatvor, Kraljevski Artiljerijski Koledž i Vojna akademija, a također je bio i inspiracija za Pepeljugin dvorac.
Preporučujemo i ostale dvorce iz serijala “Najljepši dvorci svijeta”

Oblik Alcázara nije bio poznat sve do vladavine kralja Alfonsa VIII (1155-1214), a vjeruje se da je prije njega utvrda bila napravljena uglavnom od drveta. Alfonso je zajedno sa svojom suprugom odlučio da dvorac pretvori u primarnu rezidenciju, a tada su postavljeni i prvi kameni temelji za zidove koji su vidljivi i danas.

Za vrijeme vladavine kralja Ivana II (1405-1454), Alcázaru su dodani tornjevi i istočne kule, a također je proširen i jarak koji ga okružuje. Značajne promjene su se desile i tokom vladavine Filipa II (1558-1598) kada su na tornjevima napravljeni kosi krovovi. Nakon toga, centar španjolske vlasti se preselio u Madrid, a Alcázar je postao državni zatvor. Od 1764. do 1862. godine, dvorac je pripadao Royal Artillery College-u, a 1862. godine u velikom požaru je uništen veći dio strukture. Oko dva desetljeća kasnije, ponovo je obnovljen ali u daleko romantičnijem stilu od svoje prethodne verzije. 1898. godine, nakon restauracije, španjolski vojni arhiv je prebačen u Alcázar, a u njemu se čuva do današnjeg dana.

Alcazar de Segovia je uređen oko dva glavna dvorišta: veće je El Patio de Armas, a manje, el Patio del Reloj. Danas posjetitelji mogu istražiti dvanaest dvorskih soba koje vežu ova dvorišta, a svaka soba je intrigantna mješavina gotike, romanike i maurske arhitekture.

Pored Alcázara, u Segoviji se mogu pronaći brojne značajne povijesne građevine, kao što su stare rimske crkve, samostani i manastiri, gotička katedrala, akvedukt, gradska vrata sv. Andrije…

Na vrhu stijene iznad klanca, 5 km istočno od Fussena, nalazi se jedan od najbajkovitijih dvoraca na svijetu – Neuschwanstein, Novi labuđi kamen. Iako je zapovijed kralja Ludwiga II, koji ga je i izgradio, bila da se dvorac sruši nakon njegove smrti, na sreću njegova želja nije ispunjena. Svijet je ipak dobio još jednu nevjerovatnu građevinu, a Walt Disney inspiraciju za Trnoružicin dvorac.

Neuschwanstein je dokaz da se snovi ostvaruju, a ovaj dvorac je nekada bio samo san malog princa Ludwiga. Prema riječima njegovog djeda Ludwiga I, mali princ je već sa šest godina gradio “iznenađujuće dobre građevine” dok se igrao sa komadićima drveta. Dok je odrastao, mladi prijestolonasljednik je dosta učio od svog oca, kralja romantičara Maximilliana II, koji tokom obnavljanja starih rezidencija nije zvao građevinare, već kazališne slikare.

Sve je ovo oblikovalo malog princa Ludwiga koji je uskoro postao zaražen oduševljenjem njegovog oca legendama koje su bile naslikane na zidovima unutar dvoraca, a od mnogih junačkih legendi jedna se posebno izdvajala – Legenda o labuđem vitezu Lohengrinu.

Ludwig je naslijedio krunu sa samo 18 godina, nakon što je njegov otac umro 1864. godine. Mladi kralj je uskoro odlučio da ostvari svoje dječačke snove – da izgradi neke od najljepših dvoraca koje je svijet ikada vidio. Prva građevina koju je osmislio i izgradio bila je Herrenchiemsee, više kompleks zgrada nego dvorac, nakon toga je došla kraljevska palača Linderhof i na kraju Neuschwanstein.

Pošto je Neuschwanstein bio dvorac iz njegovih snova, za njega je i odabrao lokaciju iz bajke – u stilu viteških dvoraca, izgradnja Neuschwansteina je planirana na stijenama. Poput svog oca, Ludwig je više vjerovao slikarima od građevinaca, pa je tako uposlio kazališnog slikara Christiana Janku da izradi planove. 5. Septembra 1869. godine, postavljen je kamen temeljac.

Za Ludwiga, Neuschwanstein nije bio njegov dvorac, već bajkoviti dvorac labuđeg viteza Lohengrina. Iako je slikar Jank prvobidno osmislio palaču kao trospratnu gotičku građevinu, Ludwig je vrlo brzo promjenio planove i odlučio da napravi petospratni romantični dovorac, jer je vjerovao da takav više odgovara legendi.
Preporučujemo i ostale dvorce iz serijala “Najljepši dvorci svijeta”

Na kraju prekrasne šumske staze, na vrhu brijega u Karpatima, u blizini grada Sinaje u Rumunjskoj, nalazi se prekrasni Neo-renesansni Castelul Peleș (Dvorac Peleš).

Za kojega tvrde da je jedan od najljepših i najpoznatijih u Rumunjskoj. 

Izgradnju dvorca je naručio prvi Rumunjski kralj Karlo I. (Karlo I Rumunjski), a zvanično je otvoren 1883. godine.

Dvorac je izgrađen od drveta, kamena, cigle i mramora, a u njemu se nalazi više od 160 soba. Iako je većinom građen u stilu njemačke renesanse, na njemu se nalaze i brojni elementi koji pripadaju talijanskoj renesansi, gotici i baroku. 

Dvorac je okružen sa sedam terasa koje su bogato ukrašene raznim kipovima, bunarima od kamena i ukrasnim mramornim vazama.

Iako je prvobitno zamišljen kao Karlova ljetna rezidencija, dvorac je jedno vrijeme bio i službeni kraljevski dvor, i kao takav je ostao sve dok se posljednji Rumunjski Kralj Mihaj Rumunski, pod pritiskom komunista koji su preuzeli vlast u državi nije odrekao svoje titule, kada je Peleš zvanično zatvoren (1948). 

Dvorac je proglašen muzejom 1953. godine, a Kralj Mihaj Rumunski je ponovo vratio titulu 2011. i dvorac je ponovo vraćen u njegovo vlasništvo (i dalje je ostao muzej).

Organizirane posjete dvorcu su dozvoljene, ali su ture često ograničene na prizemlje, dok skuplji, potpuni obilazak uključuje i drugi sprat. 

Ulaz se naplaćuje, kao i dodatna naknada za fotografije.

Preporučujemo i ostale dvorce iz serijala “Najljepši dvorci svijeta”

Dvorac Hluboká je jedan od najpoznatijih i najljepših dvoraca u Češkoj. 

Izgrađen je u neogotičkom stilu u gradu Hluboká nad Vltavou, a njegov današnji izgled je inspirisan dvorcem Windsor u Engleskoj. 

Najstariji prethodnik Hluboká je rani-gotički dvorac izgrađen oko sredine 13. stoljeća. 

Tokom srednjeg vijeka, stalno je mijenjao vlasnike – čas je pripadao kraljevima, čas aristokratima – a svi su oni dodatno rekonstruisali i mijenjali izgled ove stare srednjovjekovne utvrde.

Oko 1840-tih godina, vladar Johann Adolf II Schwarzenberg je zajedno sa svojom suprugom Eleonorom, Princezom od Lihtenštajna, odlučio napraviti još jednu promjenu na dvorcu, do sada najveću, i da ga rekonstruira u romantičnom stilu. Eleonori se dopadao gotički dvorac Windsor u Engleskoj, pa je tako on i poslužio kao osnova za novi izgled Hluboká.

Tokom ove rekonstrukcije koja je trajala punih 40 godina i koju je cijelo vrijeme nadgledao arhitekt Franz Beer, stari dvorac je u potpunosti srušen, a točno na njegovom mjestu je podignut Hluboká kakvog i danas možemo vidjeti. 

Pored dvorca, uništene su i ostale okolne srednjovjekovne građevine, a na njihovom mjestu je napravljen prekrasan engleski vrt.

Hluboká ima čak 140 sobe, a turisti mogu posjetiti oko 20. 

Također ima i knjižnicu, posebnu umjetničku kolekciju iz 17. stoljeća iz Flandrije, kao i izuzetno rijetku i vrijednu kolekciju oružja. 

U sklopu dvorca se nalazi i bivša škola jahanja u kojoj se može pronaći galerija Mikoláš Aleša s prekrasnom kolekcijom Bohemijske srednjovjekovne umjetnosti.